Početak visokoškolske nastave iz
fizike u Zagrebu seže u 17. stoljeće. Isusovci su 1662. godine
otvorili filozofski tečaj kakav je postojao u drugim
isusovačkim visokim učilištima u Europi. U prvoj godini tog
studija predavala se logika s matematikom, u drugoj fizika, a u
trećoj metafizika. Prvi je profesor bio Stjepan Glavač (1627 -
1680), a fizika je po prvi puta došla na red za predavanje 1664.
godine. Nastava iz fizike održavala se u istom opsegu i nakon
što je 1669. godine isusovačka Zagrebačka akademija stekla sva
prava i povlastice sveučilišta
Temeljita reorganizacija Zagrebačke
akademije, a time i nastave fizike u njoj, načinjena je novim
programom, ustrojem, pa i nazivom Zagrebačka kraljevska
akademija znanosti od 1776. godine. Tada je utemeljena i prva
Katedra za fiziku. Za profesora teorijske i eksperimentalne
fizike natjecalo se pet kandidata, a katedru je dobio Antun
Kukec.
Godine 1874. je u sklopu opće reforme
školstva u Habsburškoj monarhiji donijeta odluka o obnovi
visokoškolske nastave na Sveučilištu
u Zagrebu s trogodišnjim studijem prirodnih znanosti i
matematike na Mudroslovnom fakultetu. Raspisan je natječaj za
profesora fizike i izabran je Vinko Dvořák, docent
Sveučilišta u Pragu. Profesor Dvořák, učenik i asistent E.
Macha (očuvana je njihova prepiska), bio svjetski ugledan
znanstvenik (Dvořák-Rayleighova cirkulacija), te vrstan
eskperimentator i graditelj eksperimentalnih uređaja. Ubrzo po
dolasku, profesor Dvořák je opremio zbirku pokusa i uređaja iz
fizike koju je stalno unapređivao. Tako je 1896. godine, samo
šest mjeseci po otkriću rendgenskih zraka, nabavio rendgenski
uređaj. Veći dio te zbirke je u posjedu Fizičkog odsjeka
(štoviše, još se koristi uz predavanja iz Opće fizike) i
predstavlja kulturno-znanstvenu baštinu svjetskog značenja. Od
1885. godine studij je proširen na četiri godine. Već na samom
početku profesor Dvořák je osnovao Fizikalni kabinet iz kojega
se kasnije razvio
Fizički zavod
Posebna katedra za teorijsku fiziku
uspostavljena je 1918. godine, a prvi profesor teorijske fizike
postao je Ladislav Stjepanek. Ubrzo zatim osnovan je Seminar za
teorijsku fiziku iz kojega se razvio današnji
Zavod za teorijsku fiziku
Fizikalni kabinet se uskoro zbog
širenja znanstveno-nastavne djelatnosti iz Demetrove ulice (sada
Prirodoslovni muzej) preselio na Wilsonov trg (sada
Rektorat Sveučilišta),
no i tamo je preveliki broj studenata (sa svih fakulteta
Sveučilišta), a premali prostor, otežavao znanstveno-nastavni
rad. Taj je problem riješen tek 1937. godine kada se zalaganjem
profesora Stanka Hondla Fizikalni zavod uselio u prvu posebno
izgrađenu i opremljenu zgradu na Mažuranićevu trgu (sada
Marulićev). Nažalost ubrzo je II svjetski rat usporio razvoj
fizike u Zagrebu.
No već 1946. godine, izdvajanjem
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta iz
Filozofskog i dolaskom profesora Mladena Paića na čelo
Fizikalnog zavoda počinje brzi razvoj znanstveno-nastavnog rada
iz fizike. Profesor Paić je izgradnjom niza praktikuma,
uvođenjem novih kolegija i pisanjem skripti i udžbenika
unaprijedio studij fizike, a potaknuo je i znanstveni rad. Tako
je zajedno s profesorom Ivanom Supekom organizirao gradnju
Instituta Ruđer
Bošković, a
kasnije sam,
Instituta za fiziku Sveučilišta(sada
Institut za fiziku). Rad na tim institutima i boravak na
specijalizacijama u inozemstvu omogućio je fizičarima s
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta uključivanje u brzi razvoj
fizike u svijetu nakon II svjetskog rata. Zbog toga je već
školske godine 1947/48. uz postojeći nastavnički
(profesor fizike) uveden i stručni smjer
fizike na kojem se od
1962. godine stječe zvanje
diplomirani inženjer fizike. Vrlo uspješan
stručni smjer fizike dao je velik broj svjetski uglednih
znanstvenika i sveučilišnih nastavnika od kojih mnogi djeluju u
inozemstvu.
Posljedica brzog razvoja fizike na
Prirodoslovno-matematičkom fakultetu bila je podjela
Matematičko-fizičkog odjela na Matematički odjel i Fizički
odjel 1959. godine. U sastavu Fizičkog odjela su bili
Fizički zavod, Zavod za teorijsku fiziku
i Geofizički zavod (do 1978. godine), a kasnije
i Zavod
za povijest, filozofiju i sociologiju znanosti
(utemeljen 1961. godine).
Već šk. god. 1960/61. studij fizike
uzdignut je i na poslijediplomsku razinu po uzoru na one u
Americi i nekim drugim zapadnim zemljama.
Poslijediplomski studij iz fizike
odvijao se od samog početka u tijesnoj suradnji s Institutom
"Ruđer Bošković", a kasnije i s Institutom za fiziku
te s drugim ustanovama.
Do 1946. godine stjecali su se
doktorati filozofije s naznakom fizike kao struke na temelju
disertacije i rigoroza. Danas je to doktorat znanosti iz
područja fizike za koji se u pravilu traži prethodno
objavljivanje nekoliko radova u poznatim svjetskim časopisima iz
fizike.
Već 70-tih godina se dio dodiplomske i
većina poslijediplomske nastave održavala na Institutu za
fiziku i Institutu "Ruđer Bošković" što je predstavljalo
dodatni napor za studente i nastavnike Odjela. Oko profesora Gaje
Alage okupila se jezgra, koja je pokrenula program izgradnje nove
zgrade Fizičkog odjela na Horvatovcu. U ishođenju odobrenja i
sredstava za gradnju značajniji su doprinos dali tadašnji dekan
Prirodoslovnih odjela prof. S. Barišić i direktor prof. S.
Lelas, a za opremanje prof. M. Šunjić. Planirani su adekvatni
prostori za nastavu, studentske praktikume, laboratorije,
knjižnicu, odjelsku administraciju i
znanstveno-nastavno osoblje. Također je
pažljivo planirana znanstvena oprema za razna područja fizike.
Na tom poslu posebno su uznastojali tadašnji pročelnik prof. M.
Furić te prof. K. Ilakovac, prof. B. Leontić, prof. Z.
Ogorelec, prof. V. Paar i prof. D. Tadić. 1988. godine Fakultet
je ušao u posjed zemljišta za gradnju. Gradnja, opremanje
znanstvenom i nastavnom opremom te preseljenje odvijali su se u
sve dramatičnijim uvjetima koji su kulminirali agresijom Srbije
i Crne Gore na Hrvatsku. Usprkos uvjetima rada pod uzbunama,
ujesen 1991. godine Fizički odjel je počeo funkcionirati na
lokaciji Bijenička 32.
U praktikumima je znatan broj vježbi
zamijenjen novima, a uspostavljeni su i novi znanstveni
laboratoriji. Uvedena je informatička mreža u zgradi i na nju
povezana brojna računala
te uspostavljena
računalna veza sa svijetom. Od 1993. godine na Fizičkom odjelu
je uspostavljena i studentska referada
Važan je korak učinjen
objedinjavanjem dotadašnjih zavodskih knjižnica u jednu
Središnju knjižnicu za fiziku.
Neke sačuvane
knjige iz isusovačke Zagrebačke akademije (najstarija knjiga iz
1658. godine), te veći broj knjiga iz razdoblja Kraljevske
akademije znanosti, dospjele su u posjed Fizikalnog kabineta
osnovanog 1876. godine. Nabava novih knjiga odvijala se
kontinuirano u Fizikalnom kabinetu (zavodu), a od 1920. godine i
u Seminaru (zavodu) za teorijsku fiziku. Ukupni fond knjiga u
Središnjoj knjižnici za fiziku iznosi oko 15000 naslova.
Knjižnica prima oko 100 znanstvenih časopisa iz fizike.
Danas se fizika studira na
smjerovima: diplomirani inženjer fizike, profesor fizike,
profesor matematike i fizike, profesor fizike i kemije te
profesor fizike i politehnike. Šk. god. 1997/98. upisano je na
sve četiri godine studija 671 student (nisu uračunati studenti
profila profesor matematike i fizike i 110 apsolvenata). Studij
završava izradom diplomskog rada i polaganjem diplomskog ispita.
Od 1946. godine diplomiralo je preko 1000 kandidata. U tijeku je
obnova (osuvremenjivanje i olakšavanje) nastavnih programa na
svim smjerovima studija.
Poslijediplomski zanstveni studij (magistarski
i doktorski) iz polja fizike ima smjerove: fizika elementarnih
čestica, nuklearna fizika, atomska i molekularna i astrofizika,
fizika čvrstog stanja, biofizika, medicinska fizika, geofizika -
fizika atmosfere i mora i geofizika - fizika unutrašnjosti
Zemlje. Studij je obnovljen šk. god. 1997/98. a predavanja traju
dvije godine (tri godine) za stjecanje zvanja magistra (doktora)
znanosti. Od 1961. godine magistriralo (doktoriralo) je oko 200
(100) kandidata.
Statutom Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta iz 1995. godine Fizički odjel je preimenovan u
Fizički odsjek i ustrojen kao podružnica Fakulteta sa znatno
većim stupnjem samostalnosti posebno u pogledu postupka
stjecanja doktorata znanosti i izbora u zvanja. Uspostavljeno je
Tajništvo kao prva opća služba Fizičkog odsjeka, a u tijeku
je postupak utvrđivanja ostalih općih službi. Također se rade
pripreme za uspostavu Sveučilišnog odjela za fiziku koji bi
strukovno povezao fizičare na cijelome Sveučilištu.
Dužnost pročelnika Fizičkog (odjela)
odsjeka obnašali su: prof. M. Kasumović (1959 -1965), prof. G.
Alaga (1965 - 1966), prof. A. Bonefačić (1966 - 1968), prof. K.
Ilakovac (1968 - 1970), prof. N. Zovko (1970 - 1972), prof. M.
Martinis (1972 - 1973), prof. D. Tadić (1973 - 1974), prof. Z.
Ogorelec (1974 -1975), prof. V. Šips (1975 - 1977), prof. S.
Barišić (1977 - 1978), prof. S. Lelas (1978 - 1980), prof. M.
Šunjić (1980 - 1982), prof. V. Paar (1982 - 1986), prof. M.
Furić (1986 - 1992), prof. D. Tadić (1992 - 1995), prof. A. Dulčić
(1995 - 1997), prof. E. Babić (1997 - 1999), prof. S. Pallua (1999 - ).
|