Bogata kulturna povijest Samobora
Godine 1535. pojavljuju se prvi pisani podaci o osnutku i radu Pucke skole u
Samoboru - ciji vise stoljetni rad ostavlja snazne tragove u privrednom,
javnom i kulturnom zivotu i napretku Samobora. To potvrdjuju stotine
generacija ucenika i ucitelja Samoborske skole - u kojoj ucitelj Herovic
osniva godine 1807. glazbu - najstarije glazbeno drustvo mladih u Hrvatskoj.
Od 1809. do 1813. godine Samobor je sjediste kantona u Napoleonovim Ilirskim
provincijama. Nakon toga dolazi ponovo pod utjecaj Beca i Peste - sluzbeni
jezici su njemacki, madjarski i latinski. Ferdo Livadic, prvi znacajni
skladatelj Hrvatskog narodnog preporoda okuplja u Samoboru Gaja, Lisinskog,
Stosa, Vukotinovica, Vraza, Draskovica i druge, a jednom ga posjecuje i
Franz Liszt. U njegovom dvorcu skladana je budnica
Jos Hrvatska ni propala
(1833).
Stanko Vraz stvara nezaboravne "Djulabije", himnu Ljubici
Lice oci usta
Tri rijeci malene
Al' od njih se rodise
Pjesni nebrojene.
Od preporodnog doba od 1843. u Samoboru djeluje citaonica i knjiznica.
O Samoboru i u Samoboru stvarana su mnoga kulturna djela: u gustim sumama Sv.Leonarda Hilarion Gasparoti pise davne 1750. "Cvet sveteh". Okicanac Mihalj Silobod pise "Aritmetiku Hrvatsku" (1758.) i "Fundamentum Cantus Gregoriani" (1760.) - najstarije hrvatske matematicke i glazbene prirucnike! Petar Praunsperger crta precizne karte Samobora i opcinskih granica (1764.). Godine 1844. osniva se Pucka citaonica u "Hotelu k gradu Trstu". 1874. Samoborci osnivaju Hrvatsko pjevacko drustvo "Jelka".